U mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve, u nedjelju 29. lipnja 2025., na svetkovinu svetih Petra i Pavla, svečano je proslavljeno svećeničko ređenje petorice kandidata – dvojice iz Mostarsko-duvanjske biskupije te trojice iz Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM.
Sveti red prezbiterata, polaganjem ruku i posvetnom molitvom, podijelio im je mostarsko-duvanjski biskup i trebinjsko-mrkanski upravitelj Msgr. Petar Palić. Prezbiterima su postali:Don Mate Galić (župa sv. Franje Asiškog – Posuški Gradac), Don Ivan Martić (župa sv. Franje Asiškog – Čapljina), Fra Robert Cvitanović (župa sv. Petra i Pavla – Mostar), Fra Antonio Petric (župa Bezgrješnog Začeća BDM – Posušje) i Fra Josip Stanić (župa sv. Mihovila Arkanđela – Tomislavgrad).
Na početku slavlja biskup Petar uputio je pozdrave apostolskome vizitatoru za župu Međugorje Msgr. Aldi Cavalliju, domaćemu sinu nadbiskupu Msgr. Petru Rajiču, apostolskom nunciju u Italiji i San Marinu, provincijalu Hercegovačke franjevačke provincije Fra Jozi Grbešu, generalnom vikaru naših biskupija Don Nikoli Menalu, odgojiteljima odgojnih ustanova u kojima su boravili ređenici, svim svećenicima u koncelebraciji, časnim sestrama, vjernicima i kandidatima za prezbiterat. Đakone je predstavio generalni vikar don Nikola Menalo.
Uslijedila je Biskupova homiliji u kojoj je istaknuo je kako novi svećenici postaju dar Crkvi, a ne vlasnici službe. Podsjetio ih je da od dana ređenja ne pripadaju više sebi, nego Kristu i njegovu narodu. „Svećenik nije samo onaj koji govori o Bogu, nego onaj koji vodi ljude iz tame u svjetlo – k Isusu Kristu“, naglasio je biskup.
Govoreći o važnosti molitve, rekao je da ona nije dodatak nego disanje svećeničkog života: „Svećenik koji moli – živi. Svećenik koji ne moli – postaje poput okovanog Petra, ali bez anđela oslobođenja.“ Biskup je novozaređene pozvao da budu mostovi zajedništva, a ne glasnici podjela. „Krist ne dijeli. Krist gradi. Ako ste Njegovi, bit ćete oni koji okupljaju, a ne razdvajaju“, poručio im je. Pozvao ih je da se ne boje izazova i umora u službi, jer „Gospodin daje snagu i ostaje uz svoje pomazanike“.
Nakon Biskupove homilije uslijedio je svečani čin ređenja, koji je bio prožet molitvom i simbolikom Crkve, uza sudjelovanje brojnih svećenika, redovnica, obitelji ređenika i vjernog puka. Dok su novoređenici bili prostrti ispred oltara, litanije je predvodio don Luka Cvitanović a svećenici i puk složno su odgovarali.
Liturgijsko pjevanje predvodili su Katedralni mješoviti zbor „Marija“ i zbor „Sv. Cecilija“ iz župe sv. Petra i Pavla, dirigirao je don Dragan Filipović uz orguljsku pratnju Drage Solde.
Na kraju misnoga slavlja okupljenima se najprije obratio provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš čestitavši novoređenicima i poželjevši im mir i blagoslov u njihovu služenju i službi. Zatim je sve pozdravio generalni vikar don Nikola Menalo. U svom govoru zahvalio je roditeljima ređenika, odgojiteljima, profesorima i svima koji su ih pratili na putu do oltara. „Malo je uvijek mnogo u Kristovim rukama“, kazao je don Nikola, istaknuvši kako svećenici nisu odabrali Krista, nego je Krist izabrao njih – da idu i rod donose. “Danas je nasljednik apostola biskup Petar polaganjem ruku i molitvom zaredio petoricu đakona za svećenike da bi im povjerio ono što nam je Krist predao. Biblijski broj pet predstavlja učenje. Postoji pet Knjiga Mojsijevih i pet mudrih djevica u Isusovoj prispodobi, kao i pet ječmenih kruhova iskorištenih za hranjenje 5000 ljudi. Dragi ređenici, želim vam da budete mudri u učenju Mojsijeva petoknjižja. Naučimo da ima stvari koje se ne mogu dobiti u posljednjoj minuti. Vi ste se pripremali tijekom odgoja i studija za vještine i osobine koji će vam koristiti kada vas biskup pošalje u pastoralni rad”, kazao je don Nikola.
Prije završetka svete Mise biskup Petar čestitao je svim svećenicima koji danas slave obljetnicu svoga ređenja a napose generalnome vikaru don Nikoli koji ove godine slavi srebrni jubilej, 25 godina svećeništva.
Po završetku Mise, druženje je nastavljeno uz bratsku zakusku u prostorijama katedrale za svećenike, redovnike, rodbinu i prijatelje ređenika.
Izvor: Crkva na kamenu
RASPORED:
Nedjelja, 27. travnja u 11 sati - Crkvine
Nedjelja, 4. svibnja u 11 sati - Kljenk
Nedjelja, 4. svibnja u 11 sati - Batin
Nedjelja, 11. svibnja u 11 sati - Bašića Groblje
Nedjelja, 18. svibnja u 11 sati - Cerovi Doci
MIR VAMA
„Uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: „Mir vama!“ (Iv 20,19).
Draga braćo i sestre!
Ovim nas riječima apostol Ljubavi sv. Ivan, evanđelist, izvješćuje što se dogodilo nakon kalvarijske drame, muke i smrti Isusa iz Nazareta, „Boga od Boga, svjetlo od svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga. Rođena, ne stvorena, istobitna s Ocem…“, kako su nas prije 1700 godina, nadahnuti Duhom Svetim, poučili saborski oci na prvom Ekumenskom koncilu u Niceji.
U strahu od Židova
Učenici su se pod dojmom Velikoga petka zatvorili u dvoranu Posljednje večere. Strah, razočaranost, osamljenost, izgubljenost, beznađe, tuga, žalost, ispunili su njihov um, srce, dušu. Čak ni vijest o praznom grobu i susretu s Uskrslim koju su im donijele Marija Magdalena i druge žene nije promijenila njihovo mučno stanje upravo kao i onoj dvojici na putu u Emaus: „A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ“ (Lk 24,21-23).
Dođe Isus, stane u sredinu i reče: „Mir vama“
U takvo beznadno stanje dolazi sam Isus, stane u sredinu i kaže im: Mir vama! (Iv 20,19). Uskrsli im donosi svoj uskrsni dar; daruje im svoj mir. Nije to „Pax Romana“ održavan snagom sile i oružja. To je Pax Christi. To je onaj mir o kojemu im je govorio na Posljednjoj večeri i obećao da će im ga ostaviti: „Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje“ (Iv 14,27). To je mir koji nije podložan zakonima prostora i vremena kao što ni uskrsli Krist sam nije podložan fizičkim zakonima i zaprekama što pokazuje ulazeći u dvoranu kroz zatvorena vrata. To je mir utemeljen na istini i pravdi i stalno se učvršćuje snagom ljubavi koju je on na najuzvišeniji način potvrdio kalvarijskom Žrtvom. Drugi vatikanski koncil u Pastoralnoj konstituciji o Crkvi u suvremenom svijetu „Gaudium et spes“ o miru naučava: „Mir nije puka odsutnost rata; on se ne svodi jedino na uspostavu ravnoteže protivničkih sila niti nastaje iz nasilničke vladavine, nego se s pravom i navlastito naziva 'djelom pravednosti' (Iz 32,7). On je plod onoga reda koji je u ljudsko društvo usadio njegov božanski Utemeljitelj i koji trebaju udjelotvoriti ljudi što žeđaju za sve savršenijom pravednošću. […] Za izgradnju mira bezuvjetno je potrebna čvrsta volja da se poštuju drugi ljudi i narodi i njihovo dostojanstvo te zauzeto ispunjavanje bratstva. Tako je mir plod također ljubavi, koja ide dalje od onoga što može izvesti pravda“ (GS 78).
Samo je u Bogu mir
Dok smo i ove korizme u srcu proživljavali Isusovu spasiteljsku Žrtvu od izdaje preko nepravedna Litostrotosa, ozloglašavanja, tužakanja, lažna svjedočenja, bičevanja, trnovom krunom krunjenja, kalvarijskog hoda s teškim križem ljudskoga bezakonja do ubijanja Života koji dođe na svijet „da život imaju u izobilju da ga imaju“ (Iv 10,10), razumjeli smo, dragi vjernici, vaše strahove i nemalu uznemirenost srca. S obzirom na aktualnu političku situaciju u Bosni i Hercegovini, kada „pax daytoniana“ pokazuje sve svoje slabosti, u poruci s 92. plenarnoga zasjedanja naše BK, izrazili smo nadu da će kroz iskren dijalog i uvažavanje prava svakoga naroda i svakoga pojedinaca biti prevladana sadašnja kriza i sačuvan mir koji nema moralno prihvatljivu alternativu te pozivali sve vjernike na molitvu, a odgovorne na dijalog koji će odlikovati razboritost, strpljenje i iskrenost te da različitosti budu prepoznate kao istinske vrijednosti ove zemlje, a ne zapreke u izgradnji pravednog i uređenog društva. Ta naša nada nije neki iracionalni optimizam, nego ima svoj snažan temelj u vjeri u Krista Uskrsloga – Krista, našu nadu (1 Tim 1,1), koja ne razočarava; Krista koji nas i ovoga Uskrsa, poput preplašenih apostola u dvorani Posljednje večere, raspirujući u nama žar vjere hrabri: „Neka se ne uznemiruje vaše srce! Vjerujte u Boga i u me vjerujte!“ (Iv 14,1).
Sv. Augustin svoje veliko djelo „Ispovijesti“, svojevrsnu duhovnu autobiografiju, započinje ovim riječima: „Za sebe si nas stvorio, Bože, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi!“
Sveti papa Ivan Pavao II., započinjući svoje blagoslovljeno služenje Crkvi u službi Kristova namjesnika i Petrova nasljednika, 22. listopada 1978. godine, pozvao je sve vjernike i sve ljude dobre volje da otvore širom vrata Kristu: „Ne bojte se! Otvorite, štoviše, širom otvorite vrata Kristu. Otvorite Njegovoj spasiteljskoj vlasti granice država, gospodarske i političke sustave, široka područja kulture, uljudbe, razvitka. Ne bojte se! Krist zna što je u čovjeku. Samo On to zna!”
Otvorimo se i mi, draga braćo i sestre, Kristu uskrslomu! Otvorimo vrata srca i doma kako bi nas svjetlo Uskrsloga obasjalo i ispunilo darom mira i ljubavi, zdravlja i radosti te kako bismo, obnovljeni snagom vjere u Uskrsloga, pobijedili sve strahove, razočaranja, tuge i žalosti. I neka vatru uskrsne vjere i nade u srcima našim raspiruje ljubav Kristova.
Svoj braći svećenicima, redovnicima i redovnicama, svim Kristovim vjernicima i ljudima dobre volje, sretna i blagoslovljena svetkovina Uskrsnuća Gospodnjega!
Uoči Uskrsa, jubilarne 2025. godine
Mons. Tomo Vukšić, vrhbosanski nadbiskup i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata
Mons. Petar Palić, mostarsko-duvanjski biskup i trebinjsko-mrkanski apostolski upravitelj
Mons. Željko Majić, banjolučki biskup
Draga braćo i sestre!
1. Božić je jedan od najvećih blagdana u kršćanskom kalendaru i vjerojatno najželjenije iščekivan. Razlog toj radosti leži i u činjenici iščekivanja i nadanja. Djeca čekaju i žive u nadi da vide hoće li dobiti darove koje su tražili. Za većinu odraslih to će biti prilika uživati u slobodnom vremenu, posjetu obitelji i prijateljima i u obiteljskom zajedništvu. Čak i oni koji nisu kršćani ili su samo „prigodni“ kršćani, pronaći će, također, razlog za slavlje.
Mediji su posljednjih dana i godina ispunjeni vijestima, slikama i izvješćima o ratu u Svetoj zemlji i Ukrajini, dolasku migranata, nestabilnoj gospodarskoj situaciji, što predstavlja vrlo stvarne izazove za mnoge ljude u našim biskupijama, našoj zemlji i uopće u svijetu. Ovim brojnim izrazima nasilja i izazova treba, također, dodati i ugroženost nerođenog života, kao i nedovoljno poštivanje ljudskog dostojanstva na kraju života.
Gledano ljudskim očima, svijet je trenutno mračno mjesto, pa bi se netko mogao razumno zapitati: ‘Što se ima slaviti?’
2. Za kršćane je Isusovo rođenje, Božji dolazak na zemlju, nedvojbeno činjenica na kojoj treba biti neizmjerno zahvalan. U Matejevu evanđelju čitamo: „Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel, što znači: S nama Bog.“ (Mt 1, 23)
Stvarnost Božjega utjelovljenja kršćanima pruža utjehu i budi nadu, kao i Kristovo obećanje da će uvijek biti s nama, “do svršetka svijeta”. (Mt 28,20)
Božić slavimo jer je Bog uslišao vapaj svakog ranjivog srca koje čezne za otkupljenjem. Božić postoji jer je Marija u dubokoj poslušnosti prihvatila Božju volju usred stvarnog svijeta u turobnoj neizvjesnosti. Božić slavimo jer je u tišini noći u skromnim jaslama Bog prihvatio našu ljudskost u Isusu iz Nazareta i učinio taj ljudski krik svojim, rječito nas uvjeravajući da slušamo njegovo obećanje da će ostati s nama na putu prema pomirenju u odnosima, po nadi u ponovno vraćenom dostojanstvu i punini života.
3. Stoga su i naše božićne liturgije prožete „svjetlom“ i „nadom“. Bogu ćemo upućivati molitvu da „svjetlo Božje utjelovljene Riječi odsijeva i u našem životu“ i posvješćivati sebi da je Bog, da rastjera tamu naše noći, poslao svoga Sina, prvorođenca prije svakog stvorenja, svjetlo svijeta.
Svjetlo je utješno i umirujuće. Vodi nas pravim putem. Prosvjetljuje nas i pomaže nam da jasnije vidimo. Često je u mraku teško vidjeti ono dobro što se oko nas čini. Ali to se dobro događa svakodnevno: u našim župama, našim obiteljima, školama i bolnicama, na radnim mjestima, dobrotvornim ustanovama i drugim zajednicama. Svi smo blagoslovljeni tom velikodušnošću duha.
4. Upravo ta svjetlost koja je sâm Krist i koja dolazi od Krista i koja nadahnjuje u dobru mnoga srca, obasjava naše živote i budi u nama nadu. Kršćanska nada nije puki optimizam.
Papa Franjo u Buli proglašenja redovnog Jubileja 2025. godine podsjeća: „Duh Sveti je, naime, taj koji svojom trajnom prisutnošću u Crkvi putnici širi svjetlo nade u vjernicima: On ga održava poput goruće baklje koja se nikada ne gasi kako bi davao potporu i snagu našemu životu. Naime, kršćanska nada ne vara i ne razočarava, jer se temelji na sigurnosti da nas ništa i nitko nikada ne može rastaviti od Božje ljubavi… Zato se ta nada ne slama pred teškoćama: ona se temelji na vjeri i hrani ljubavlju, te nam tako omogućuje ići naprijed kroz život.“ (Franjo, Spes non confundit, 3.)
5. Braćo i sestre!
I ovoga Božića zahvalimo za Božje utjelovljenje na zemlji. Molimo da svi dođemo Kristu, svjetlu svijeta. Molimo da njegovo svjetlo učvrsti našu nadu, osvijetli put u bolju budućnost i prosvijetli ljude diljem svijeta. Molimo da svi ljudi, u svojim domovima i župama, u ratom razorenim mjestima, gdje god ima boli, tjeskobe i nemira, spoznaju i dožive Kristov mir, najveći dar kojem se svatko od nas može nadati ovog i svakog Božića.
Svima vama i vašim obiteljima, kao i svim ljudima dobre volje želimo božićnu radost i sretnu novu godinu ispunjenu novim blagoslovima Božje dobrote.
Sarajevo – Mostar – Banja Luka, Božić 2024. godine
✠ Tomo Vukšić,
vrhbosanski nadbiskup i metropolit,
apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata
✠ Petar Palić
mostarsko-duvanjski biskup,
apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski
✠ Željko Majić
banjolučki biskup