U mostarskoj katedrali Marije Majke Crkve, u nedjelju 29. lipnja 2025., na svetkovinu svetih Petra i Pavla, svečano je proslavljeno svećeničko ređenje petorice kandidata – dvojice iz Mostarsko-duvanjske biskupije te trojice iz Hercegovačke franjevačke provincije Uznesenja BDM.
Sveti red prezbiterata, polaganjem ruku i posvetnom molitvom, podijelio im je mostarsko-duvanjski biskup i trebinjsko-mrkanski upravitelj Msgr. Petar Palić. Prezbiterima su postali:Don Mate Galić (župa sv. Franje Asiškog – Posuški Gradac), Don Ivan Martić (župa sv. Franje Asiškog – Čapljina), Fra Robert Cvitanović (župa sv. Petra i Pavla – Mostar), Fra Antonio Petric (župa Bezgrješnog Začeća BDM – Posušje) i Fra Josip Stanić (župa sv. Mihovila Arkanđela – Tomislavgrad).
Na početku slavlja biskup Petar uputio je pozdrave apostolskome vizitatoru za župu Međugorje Msgr. Aldi Cavalliju, domaćemu sinu nadbiskupu Msgr. Petru Rajiču, apostolskom nunciju u Italiji i San Marinu, provincijalu Hercegovačke franjevačke provincije Fra Jozi Grbešu, generalnom vikaru naših biskupija Don Nikoli Menalu, odgojiteljima odgojnih ustanova u kojima su boravili ređenici, svim svećenicima u koncelebraciji, časnim sestrama, vjernicima i kandidatima za prezbiterat. Đakone je predstavio generalni vikar don Nikola Menalo.
Uslijedila je Biskupova homiliji u kojoj je istaknuo je kako novi svećenici postaju dar Crkvi, a ne vlasnici službe. Podsjetio ih je da od dana ređenja ne pripadaju više sebi, nego Kristu i njegovu narodu. „Svećenik nije samo onaj koji govori o Bogu, nego onaj koji vodi ljude iz tame u svjetlo – k Isusu Kristu“, naglasio je biskup.
Govoreći o važnosti molitve, rekao je da ona nije dodatak nego disanje svećeničkog života: „Svećenik koji moli – živi. Svećenik koji ne moli – postaje poput okovanog Petra, ali bez anđela oslobođenja.“ Biskup je novozaređene pozvao da budu mostovi zajedništva, a ne glasnici podjela. „Krist ne dijeli. Krist gradi. Ako ste Njegovi, bit ćete oni koji okupljaju, a ne razdvajaju“, poručio im je. Pozvao ih je da se ne boje izazova i umora u službi, jer „Gospodin daje snagu i ostaje uz svoje pomazanike“.
Nakon Biskupove homilije uslijedio je svečani čin ređenja, koji je bio prožet molitvom i simbolikom Crkve, uza sudjelovanje brojnih svećenika, redovnica, obitelji ređenika i vjernog puka. Dok su novoređenici bili prostrti ispred oltara, litanije je predvodio don Luka Cvitanović a svećenici i puk složno su odgovarali.
Liturgijsko pjevanje predvodili su Katedralni mješoviti zbor „Marija“ i zbor „Sv. Cecilija“ iz župe sv. Petra i Pavla, dirigirao je don Dragan Filipović uz orguljsku pratnju Drage Solde.
Na kraju misnoga slavlja okupljenima se najprije obratio provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš čestitavši novoređenicima i poželjevši im mir i blagoslov u njihovu služenju i službi. Zatim je sve pozdravio generalni vikar don Nikola Menalo. U svom govoru zahvalio je roditeljima ređenika, odgojiteljima, profesorima i svima koji su ih pratili na putu do oltara. „Malo je uvijek mnogo u Kristovim rukama“, kazao je don Nikola, istaknuvši kako svećenici nisu odabrali Krista, nego je Krist izabrao njih – da idu i rod donose. “Danas je nasljednik apostola biskup Petar polaganjem ruku i molitvom zaredio petoricu đakona za svećenike da bi im povjerio ono što nam je Krist predao. Biblijski broj pet predstavlja učenje. Postoji pet Knjiga Mojsijevih i pet mudrih djevica u Isusovoj prispodobi, kao i pet ječmenih kruhova iskorištenih za hranjenje 5000 ljudi. Dragi ređenici, želim vam da budete mudri u učenju Mojsijeva petoknjižja. Naučimo da ima stvari koje se ne mogu dobiti u posljednjoj minuti. Vi ste se pripremali tijekom odgoja i studija za vještine i osobine koji će vam koristiti kada vas biskup pošalje u pastoralni rad”, kazao je don Nikola.
Prije završetka svete Mise biskup Petar čestitao je svim svećenicima koji danas slave obljetnicu svoga ređenja a napose generalnome vikaru don Nikoli koji ove godine slavi srebrni jubilej, 25 godina svećeništva.
Po završetku Mise, druženje je nastavljeno uz bratsku zakusku u prostorijama katedrale za svećenike, redovnike, rodbinu i prijatelje ređenika.

Izvor: Crkva na kamenu

RASPORED:

Nedjelja, 27. travnja u 11 sati - Crkvine 

Nedjelja, 4. svibnja u 11 sati - Kljenk

Nedjelja, 4. svibnja u 11 sati - Batin

Nedjelja, 11. svibnja u 11 sati - Bašića Groblje

Nedjelja, 18. svibnja u 11 sati - Cerovi Doci

MIR VAMA

„Uvečer toga istog dana, prvog u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: „Mir vama!“ (Iv 20,19).

Draga braćo i sestre!

Ovim nas riječima apostol Ljubavi sv. Ivan, evanđelist, izvješćuje što se dogodilo nakon kalvarijske drame, muke i smrti Isusa iz Nazareta, „Boga od Boga, svjetlo od svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga. Rođena, ne stvorena, istobitna s Ocem…“, kako su nas prije 1700 godina, nadahnuti Duhom Svetim, poučili saborski oci na prvom Ekumenskom koncilu u Niceji. 

U strahu od Židova

Učenici su se pod dojmom Velikoga petka zatvorili u dvoranu Posljednje večere. Strah, razočaranost, osamljenost, izgubljenost, beznađe, tuga, žalost, ispunili su njihov um, srce, dušu. Čak ni vijest o praznom grobu i susretu s Uskrslim koju su im donijele Marija Magdalena i druge žene nije promijenila njihovo mučno stanje upravo kao i onoj dvojici na putu u Emaus: „A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ“ (Lk 24,21-23).

Dođe Isus, stane u sredinu i reče: „Mir vama“

U takvo beznadno stanje dolazi sam Isus, stane u sredinu i kaže im: Mir vama! (Iv 20,19). Uskrsli im donosi svoj uskrsni dar; daruje im svoj mir. Nije to „Pax Romana“ održavan snagom sile i oružja. To je Pax Christi. To je onaj mir o kojemu im je govorio na Posljednjoj večeri i obećao da će im ga ostaviti: „Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje“ (Iv 14,27). To je mir koji nije podložan zakonima prostora i vremena kao što ni uskrsli Krist sam nije podložan fizičkim zakonima i zaprekama što pokazuje ulazeći u dvoranu kroz zatvorena vrata. To je mir utemeljen na istini i pravdi i stalno se učvršćuje snagom ljubavi koju je on na najuzvišeniji način potvrdio kalvarijskom Žrtvom. Drugi vatikanski koncil u Pastoralnoj konstituciji o Crkvi u suvremenom svijetu „Gaudium et spes“ o miru naučava: „Mir nije puka odsutnost rata; on se ne svodi jedino na uspostavu ravnoteže protivničkih sila niti nastaje iz nasilničke vladavine, nego se s pravom i navlastito naziva 'djelom pravednosti' (Iz 32,7). On je plod onoga reda koji je u ljudsko društvo usadio njegov božanski Utemeljitelj i koji trebaju udjelotvoriti ljudi što žeđaju za sve savršenijom pravednošću. […] Za izgradnju mira bezuvjetno je potrebna čvrsta volja da se poštuju drugi ljudi i narodi i njihovo dostojanstvo te zauzeto ispunjavanje bratstva. Tako je mir plod također ljubavi, koja ide dalje od onoga što može izvesti pravda“ (GS 78).

Samo je u Bogu mir

Dok smo i ove korizme u srcu proživljavali Isusovu spasiteljsku Žrtvu od izdaje preko nepravedna Litostrotosa, ozloglašavanja, tužakanja, lažna svjedočenja, bičevanja, trnovom krunom krunjenja, kalvarijskog hoda s teškim križem ljudskoga bezakonja do ubijanja Života koji dođe na svijet „da život imaju u izobilju da ga imaju“ (Iv 10,10), razumjeli smo, dragi vjernici, vaše strahove i nemalu uznemirenost srca. S obzirom na aktualnu političku situaciju u Bosni i Hercegovini, kada „pax daytoniana“ pokazuje sve svoje slabosti, u poruci s 92. plenarnoga zasjedanja naše BK, izrazili smo nadu da će kroz iskren dijalog i uvažavanje prava svakoga naroda i svakoga pojedinaca biti prevladana sadašnja kriza i sačuvan mir koji nema moralno prihvatljivu alternativu te pozivali sve vjernike na molitvu, a odgovorne na dijalog koji će odlikovati razboritost, strpljenje i iskrenost te da različitosti budu prepoznate kao istinske vrijednosti ove zemlje, a ne zapreke u izgradnji pravednog i uređenog društva. Ta naša nada nije neki iracionalni optimizam, nego ima svoj snažan temelj u vjeri u Krista Uskrsloga – Krista, našu nadu (1 Tim 1,1), koja ne razočarava; Krista koji nas i ovoga Uskrsa, poput preplašenih apostola u dvorani Posljednje večere, raspirujući u nama žar vjere hrabri: „Neka se ne uznemiruje vaše srce! Vjerujte u Boga i u me vjerujte!“ (Iv 14,1).

Sv. Augustin svoje veliko djelo „Ispovijesti“, svojevrsnu duhovnu autobiografiju, započinje ovim riječima: „Za sebe si nas stvorio, Bože, i nemirno je srce naše dok se ne smiri u Tebi!“

Sveti papa Ivan Pavao II., započinjući svoje blagoslovljeno služenje Crkvi u službi Kristova namjesnika i Petrova nasljednika, 22. listopada 1978. godine, pozvao je sve vjernike i sve ljude dobre volje da otvore širom vrata Kristu: „Ne bojte se! Otvorite, štoviše, širom otvorite vrata Kristu. Otvorite Njegovoj spasiteljskoj vlasti granice država, gospodarske i političke sustave, široka područja kulture, uljudbe, razvitka. Ne bojte se! Krist zna što je u čovjeku. Samo On to zna!”

Otvorimo se i mi, draga braćo i sestre, Kristu uskrslomu! Otvorimo vrata srca i doma kako bi nas svjetlo Uskrsloga obasjalo i ispunilo darom mira i ljubavi, zdravlja i radosti te kako bismo, obnovljeni snagom vjere u Uskrsloga, pobijedili sve strahove, razočaranja, tuge i žalosti. I neka vatru uskrsne vjere i nade u srcima našim raspiruje ljubav Kristova.

Svoj braći svećenicima, redovnicima i redovnicama, svim Kristovim vjernicima i ljudima dobre volje, sretna i blagoslovljena svetkovina Uskrsnuća Gospodnjega!

Uoči Uskrsa, jubilarne 2025. godine

Mons. Tomo Vukšić, vrhbosanski nadbiskup i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata

Mons. Petar Palić, mostarsko-duvanjski biskup i trebinjsko-mrkanski apostolski upravitelj

Mons. Željko Majić, banjolučki biskup

Draga braćo i sestre!

1. Božić je jedan od najvećih blagdana u kršćanskom kalendaru i vjerojatno najželjenije iščekivan. Razlog toj radosti leži i u činjenici iščekivanja i nadanja. Djeca čekaju i žive u nadi da vide hoće li dobiti darove koje su tražili. Za većinu odraslih to će biti prilika uživati u slobodnom vremenu, posjetu obitelji i prijateljima i u obiteljskom zajedništvu. Čak i oni koji nisu kršćani ili su samo „prigodni“ kršćani, pronaći će, također, razlog za slavlje.

Mediji su posljednjih dana i godina ispunjeni vijestima, slikama i izvješćima o ratu u Svetoj zemlji i Ukrajini, dolasku migranata, nestabilnoj gospodarskoj situaciji, što predstavlja vrlo stvarne izazove za mnoge ljude u našim biskupijama, našoj zemlji i uopće u svijetu. Ovim brojnim izrazima nasilja i izazova treba, također, dodati i ugroženost nerođenog života, kao i nedovoljno poštivanje ljudskog dostojanstva na kraju života.

Gledano ljudskim očima, svijet je trenutno mračno mjesto, pa bi se netko mogao razumno zapitati: ‘Što se ima slaviti?’

2. Za kršćane je Isusovo rođenje, Božji dolazak na zemlju, nedvojbeno činjenica na kojoj treba biti neizmjerno zahvalan. U Matejevu evanđelju čitamo: „Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel, što znači: S nama Bog.“ (Mt 1, 23)

Stvarnost Božjega utjelovljenja kršćanima pruža utjehu i budi nadu, kao i Kristovo obećanje da će uvijek biti s nama, “do svršetka svijeta”. (Mt 28,20)

Božić slavimo jer je Bog uslišao vapaj svakog ranjivog srca koje čezne za otkupljenjem. Božić postoji jer je Marija u dubokoj poslušnosti prihvatila Božju volju usred stvarnog svijeta u turobnoj neizvjesnosti. Božić slavimo jer je u tišini noći u skromnim jaslama Bog prihvatio našu ljudskost u Isusu iz Nazareta i učinio taj ljudski krik svojim, rječito nas uvjeravajući da slušamo njegovo obećanje da će ostati s nama na putu prema pomirenju u odnosima, po nadi u ponovno vraćenom dostojanstvu i punini života.

3. Stoga su i naše božićne liturgije prožete „svjetlom“ i „nadom“. Bogu ćemo upućivati molitvu da „svjetlo Božje utjelovljene Riječi odsijeva i u našem životu“ i posvješćivati sebi da je Bog, da rastjera tamu naše noći, poslao svoga Sina, prvorođenca prije svakog stvorenja, svjetlo svijeta.

Svjetlo je utješno i umirujuće. Vodi nas pravim putem. Prosvjetljuje nas i pomaže nam da jasnije vidimo. Često je u mraku teško vidjeti ono dobro što se oko nas čini. Ali to se dobro događa svakodnevno: u našim župama, našim obiteljima, školama i bolnicama, na radnim mjestima, dobrotvornim ustanovama i drugim zajednicama. Svi smo blagoslovljeni tom velikodušnošću duha.

4. Upravo ta svjetlost koja je sâm Krist i koja dolazi od Krista i koja nadahnjuje u dobru mnoga srca, obasjava naše živote i budi u nama nadu. Kršćanska nada nije puki optimizam.

Papa Franjo u Buli proglašenja redovnog Jubileja 2025. godine podsjeća: „Duh Sveti je, naime, taj koji svojom trajnom prisutnošću u Crkvi putnici širi svjetlo nade u vjernicima: On ga održava poput goruće baklje koja se nikada ne gasi kako bi davao potporu i snagu našemu životu. Naime, kršćanska nada ne vara i ne razočarava, jer se temelji na sigurnosti da nas ništa i nitko nikada ne može rastaviti od Božje ljubavi… Zato se ta nada ne slama pred teškoćama: ona se temelji na vjeri i hrani ljubavlju, te nam tako omogućuje ići naprijed kroz život.“ (Franjo, Spes non confundit, 3.)

5. Braćo i sestre!

I ovoga Božića zahvalimo za Božje utjelovljenje na zemlji. Molimo da svi dođemo Kristu, svjetlu svijeta. Molimo da njegovo svjetlo učvrsti našu nadu, osvijetli put u bolju budućnost i prosvijetli ljude diljem svijeta. Molimo da svi ljudi, u svojim domovima i župama, u ratom razorenim mjestima, gdje god ima boli, tjeskobe i nemira, spoznaju i dožive Kristov mir, najveći dar kojem se svatko od nas može nadati ovog i svakog Božića.

Svima vama i vašim obiteljima, kao i svim ljudima dobre volje želimo božićnu radost i sretnu novu godinu ispunjenu novim blagoslovima Božje dobrote.

Sarajevo – Mostar – Banja Luka, Božić 2024. godine

✠ Tomo Vukšić,

vrhbosanski nadbiskup i metropolit,

apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata

✠ Petar Palić

mostarsko-duvanjski biskup,

apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski

✠ Željko Majić

banjolučki biskup

Na svečanom misnom slavlju u bazilici svetog Tripuna s početkom u 11 sati u Kotoru u Crnoj Gori, uz zajedništvo mnogih svećenika, biskupa, provincijala, redovnika i redovnica, te vjernika, fra Mladen Vukšić, župnik u našoj župi punih 11 godina i 3 mjeseca je zaređen za biskupa Kotorske biskupije.

Čitanjem bule pape Franje, primanjem biskupskog štapa te obrednim sjedanjem na katedru kotorske bazilike svetoga Tripuna, fra Mladen Vukšić preuzeo je u subotu 23. studenoga upravljanje Kotorskom biskupijom. Time je ta kako je više puta naglašeno brojem mala, ali plodovima velika biskupija dobila novoga duhovnog pastira.

Glavni zareditelj bio je zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša, suzareditelji splitsko-makarski nadbiskup i metropolit Zdenko Križić te barski nadbiskup i dosadašnji apostolski upravitelj Kotorske biskupije Rrok Gjonlleshaj.

Dosadašnji apostolski upravitelj Kotorske biskupije Rrok Gjonlleshaj u uvodnom obraćanju pozdravio je sve prisutne te istaknuo da stara Kotorska biskupija zaređenjem fra Mladena Vukšića dobiva 92. biskupa. „Kotorska biskupija – ova mjesna Crkva bogata velikanima vjere, duha i kulture dobiva pastira kojeg je strpljivo čekala i kojeg zaslužuje. Ovaj događaj nije samo znak kontinuiteta apostolske službe, nego je i poziv svima nama da kao živa zajednica vjernika molitvama podržimo novoga biskupa kako bi mogao vršiti povjereno mu poslanje. Radostan sam jer sada znam da nisam sam, već imam brata biskupa s kojim ću moći zajedno raditi na širenju Radosne Vijesti, brinuti se o dobrobiti Katoličke Crkve i njezinih vjernika u Crnoj Gori. Dragi biskupe, običaj je novome biskupu darovati neki dar. Neka tebi danas bude najdragocjeniji dar biskupsko ređenje i biskupija koju preuzimaš“, kazao je između ostalog mons. Rrok Gjonlleshaj.

Nakon uvodnih obreda i liturgije riječi uslijedila je liturgija ređenja. Bulu pape Franje o imenovanju mons. Mladena Vukšića kotorskim biskupom pročitao je apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini te Crnoj Gori Francis Assisi Chullikatt.

Zatim je uslijedila homilija zareditelja nadbiskupa Dražena Kutleše koji je istaknuo da se čitava Kotorska biskupija raduje i slavi. „Zavaljujemo Svetom Ocu što je Kotorskoj biskupiji malenoj po broju vjernika ali velikoj po duhovnoj tradiciji i naslijeđu svetaca i blaženika dao vlastitog pastira u osobi novoimenovanog biskupa Mladena Vukšića“, kazao je nadbiskup Dražen Kutleša. Osvrćući se na biskupsku službu, istaknuo je da se ona ne može zaslužiti već prihvatiti. „Ne stječe se po zaslugama, nego po milosrđu za služenje Tijelu Kristovu – Crkvi. Biskup Mladen toga je bio svjestan kada je za svoje biskupsko geslo uzeo riječi nadahnute Poslanicom Timoteju „Ostani vjeran“. Ta vjernost onome u čemu je poučen i čemu je vjeru dao – ističe iz životnog zajedništva s Kristom“, kazao je nadbiskup Kutleša naglašavajući iz Druge poslanice Korinćanima riječi sv. Pavla koji objašnjava da apostolska služba ima tri zahtijeva koji ju prate: ustrajnost, iskrenost i cjelovitost te propovijedanje Krista i služenje čovjeku. „Dragi biskupe fra Mladene, po milosrđu si Božjem ponizno prihvatio službu biskupa. Danas u zajedništvu euharistijskoga stola molimo da je vršiš ustrajno, da riječ Božju prenosiš iskreno i u njezinoj cjelovitosti, propovijedajući Krista i služeći ljudima. Sve si ove zahtjeve biskupske službe lijepo utkao u svoje geslo i u svoj grb. Mi te s molitvom povjeravamo zaštiti Blažene Djevice Marije, Gospe od Škrpjela, svetog Tripuna, svetog Leopolda Bogdana Mandića, blažene Ozane Kotorske i blaženog Gracije iz Mula. Neka te njihov zagovor neprestano prati i osnažuje“, zaključio je nadbiskup Kutleša svoju homiliju.
Po završetku homilije – zareditelj je, u zajedništvu sa suzarediteljima ređeniku podijelio biskupski red. Misno slavlje je potom nastavljeno euharistijskom službom.

Obraćanja na biskupskom ređenju

Na samom kraju svetog misnog slavlja, novom kotorskom biskupu obratili su se: apostolski nuncij Francis Assisi Chullikatt, mons. Zdenko Križić, fra Jozo Grbeš, don Siniša Jozić te Mirko Vičević.
Apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini te Crnoj Gori Francis Assisi Chullikatt napomenuo je da je Kotor, usprkos povijesnim okolnostima, uspio očuvati vjerski i kulturni identitet. Crnu Goru, ponajviše Boku Kotorsku, proslavili su sveci i blaženici, istaknuo je, stoga je Kotorska biskupija „iako mala, uvijek srcem velika“. „Božja providnost podarila je fra Mladena kao novog pastira „drevne i slavne biskupije“, naglasio je mons. Chullikatt. Osvrćući se na novog kotorskog biskupa napomenuo je da je pozvan čuvati tradiciju Kotorske biskupije „slijedeći tragove svojih prethodnika kako bi još jače zasjalo svjetlo žive Božje Crkve kroz navještaj Radosne Vijesti u svakoj zgodnoj i nezgodnoj prigodi“. Zatim se u ime biskupa Hrvatske biskupske konferencije te biskupa Splitske metropolije obratio i splitsko – makarski nadbiskup mons. Zdenko Križić. „Nije nimalo lako poslanje koje ti je povjereno. Bila biskupija velika ili mala, bez posebnije Božje milosti, nije moguće upravljati Božjim putem. Tu milost treba prositi svakodnevno mnogim molitvama i žrtvama. Bez uzdignutih ruku prema nebu, nema značajnijih postignuća. Ova istina ti sigurno nije nepoznata“, kazao je mons. Križić i poručio fra Mladenu da Kristov mir i njegovo svjetlo budu trajno u njegovom srcu, a i Kristova sol koja će davati okus svemu njegovom pastirskom djelovanju.

Obratio se onda i provincijal Hercegovačke franjevačke provincije fra Jozo Grbeš koji čestitao u ime braće ove provincije kojih je više od 200, te je poželio fra Mladenu da veličinu njegove nove službe prati i „golema poniznost“. „Mi vjerujemo da je poniznost čin vjere, bit kršćanstva, polazna točka službe Evanđelja. Biti ponizan znači vjerovati, jer vjera bez poniznosti je posao bez ljubavi. Po malenome veliko postaje ponizno, a ponizno veličanstveno. Sveci ovoga zaljeva, znak su da je to istina. Ova mala biskupija svijetu je dala velike duše“, kazao je provincijal Grbeš. „Vjerujem da ono što smo dobili pozvani smo dijeliti s drugima. Neka tvoja franjevačka baština i bogatstvo bude bogatstvo koje se dijeli“, poručio je fra Mladenu je provincijal Grbeš. Obratio se i don Siniša Jozić u ime svećenika Kotorske biskupije, njih dvanaest. „Radosni smo i primamo Vas otvorena srca“, poručio je na početku svoga govora don Siniša ističući svjesnost da nema Crkve bez biskupa. „Od srca Vam zato želim da Vaša biskupska služba bude pečat Kristova vrhovnoga svećeništva. Naviještajući radosnu vijest u ovoj drevnoj biskupiji neka Vam vjera bude životno zvanje, pastirsko vodstvo životni put, molitva životno sredstvo, a ljubav životni kriterij“, kazao je don Siniša.

Potom se u ime vjernika Kotorske biskupije biskupu Vukšiću obratio predsjednik Hrvatskog građanskog društva Crne Gore i admiral Bokeljske mornarice Mirko Vičević i poželio mu dobrodošlici poručujući da mu se kotorski narod istinski raduje. „Ovdje je plamen vjere unatoč mnogim protivštinama istrajao. Vaša povezanost s nama se očitovala i prije ređenja, i to s Vašim geslom „Ostani vjeran.“ Ostati – to je imperativ svima nama; i biti vjeran. Ostati i živjeti snagu vjere, stvarati bolje sutra za naše nasljednike. To je put koji vodi ostvarenju kršćanskih ideala i ciljeva, put koji je dugačak i iscrpan. To je put ojačan vjerom, koji sada lakše koračamo s Vama našim biskupom, duhovnim ocem i pastirom“, rekao je admiral Vičević našem fra Mladenu, a njihovom novom biskupu.

Zahvalni govor biskupa Mladena Vukšića

Na samom kraju obratio se i biskup fra Mladen Vukšić. „Iako je Euharistija koju smo proslavili najljepši i najpotpuniji oblik zahvalnosti koji možemo ponuditi Ocu, tradicija želi da novi biskup prije završetka svečanog obreda ređenja izrekne svoje osjećaje zahvalnosti. Možda i zato jer je zahvalnost priznanje da je sve dar“, kazao je biskup fra Mladen ističući prije svega zahvalnost svemogućem Bogu „za darovani život i svećenički i redovnički poziv i život koji sam po izljevu milosti koju sam danas primio, danas i dosegao svoju puninu“. „Jasno osjećam da je on u mom životu bio i ostao vjeran, pratio me i podupirao snagom Duha u trenucima radosti i u onima kušnje“, kazao je biskup Vukšić zahvaljujući svima koji su bili na ovom njegovom putu do biskupskog ređenja, svojoj obitelji kako onoj iz koje dolazi, tako i franjevačkoj obitelji, biskupiji iz koje je potekao, svima koji su bili na ređenju i brojnim drugima, pripadnicima drugih religija u Crnoj Gori kojima je poručio otvorenost za suradnju, ali i novoj biskupiji koja ga je prihvatila kako je kazao „materinskom pomnjom“.

Z. Pišković